U današnjem članku vam pišemo na temu crvenog i bijelog krompira i njihovih nutritivnih razlika. Obje vrste mogu biti korisne, ali je najvažnije kako se pripremaju i s kojim namirnicama se jedu.
Krompir se nalazi među namirnicama koje se veoma često koriste u domaćinstvima. Može se kuhati, peći, dodavati čorbama i varivima ili poslužiti uz meso, ribu i povrće. Pristupačan je, jednostavan za pripremu i dovoljno zasitan da od njega može nastati cijeli obrok. Ipak, mnogi se pitaju postoji li velika razlika između crvenog i bijelog krompira i da li je jedan od njih znatno zdraviji.
Na prvi pogled djeluje da se ove dvije vrste razlikuju samo po boji kore, ali postoje i manje razlike u njihovom sastavu, teksturi i količini pojedinih biljnih spojeva. Crveni krompir obično ima tanju crvenkastu koru i čvršću unutrašnjost, zbog čega dobro zadržava oblik tokom kuhanja. Bijeli krompir je često mekši i koristi se za pire, supe i različita pečena jela.
Bez obzira na vrstu, krompir je prvenstveno izvor ugljenih hidrata. Oni organizmu pružaju energiju potrebnu za svakodnevne aktivnosti, rad mišića i funkcionisanje mozga. Pored toga, obje vrste sadrže kalij, vitamin C, vitamin B6 i određenu količinu vlakana, naročito kada se jedu zajedno s korom.
Crveni i bijeli krompir imaju više zajedničkih osobina nego velikih nutritivnih razlika. Zato nije sasvim tačno jednu vrstu proglasiti odličnom, a drugu lošom. Njihova stvarna vrijednost mnogo više zavisi od veličine porcije i dodataka koji se koriste tokom pripreme.
U izvornim tekstovima o ovoj temi ponekad se crveni krompir miješa sa slatkim krompirom, odnosno batatom. Međutim, riječ je o različitim namirnicama. Crveni krompir je obična sorta krompira s crvenkastom korom, dok batat pripada drugoj biljnoj vrsti i često ima narandžastu unutrašnjost. Njihove kalorijske i nutritivne vrijednosti zato se ne mogu jednostavno izjednačiti.
Prosječna porcija kuhanog ili pečenog krompira bez mnogo masnoće može imati približno između 110 i 160 kalorija, zavisno od sorte i količine. Crveni krompir u nekim slučajevima može imati malo manje kalorija ili ugljenih hidrata od bijelog, ali razlika uglavnom nije toliko velika da bi sama odlučila koji je izbor zdraviji.
Za osobu koja pazi na tjelesnu težinu mnogo će veći značaj imati način pripreme. Jedan kuhani krompir i velika porcija pomfrita ne mogu se posmatrati kao ista hrana samo zato što potiču od iste biljke. Prženjem krompir upija ulje, čime se njegova kalorijska vrijednost značajno povećava.
Pomfrit se često dodatno soli i jede uz masne umake. Tako jednostavna namirnica postaje obrok s mnogo masnoće, soli i kalorija. Ako se takva hrana jede često, može doprinijeti povećanju tjelesne težine, povišenom krvnom pritisku i drugim problemima povezanim s neuravnoteženom ishranom.
Kuhanje i pečenje predstavljaju jednostavnije izbore. Krompir se može začiniti biljem, bijelim lukom ili malom količinom maslinovog ulja. Kada se posluži uz salatu, povrće i izvor proteina, dobija se mnogo potpuniji obrok koji može duže održavati osjećaj sitosti.
Jedna od zanimljivih osobina krompira jeste prisustvo škroba. Nakon kuhanja i hlađenja, dio običnog škroba može se pretvoriti u rezistentni škrob, koji se u probavnom sistemu ponaša slično vlaknima. On se ne razgrađuje potpuno u tankom crijevu, nego dospijeva u debelo crijevo gdje ga koriste određene korisne bakterije.
Rezistentni škrob može pomoći da osjećaj sitosti traje duže i može povoljnije djelovati na odgovor glukoze nakon obroka. Njegova količina ipak zavisi od sorte, načina pripreme, hlađenja i ponovnog zagrijavanja krompira. Zato nije moguće tvrditi da će svaka porcija imati potpuno jednak učinak.
Osobe s dijabetesom ili inzulinskom rezistencijom trebaju obratiti pažnju na ukupnu količinu ugljenih hidrata. Nije dovoljno izabrati crveni krompir i pretpostaviti da se on može jesti bez ograničenja. Velika porcija može dovesti do izraženijeg porasta šećera u krvi bez obzira na boju kore.
Reakcija organizma može biti blaža kada se krompir jede uz povrće, proteine i zdrave masnoće. Na primjer, umjerena količina kuhanog krompira uz ribu i salatu predstavlja drugačiji obrok od velike porcije pirea s mnogo maslaca. Cijeli sastav tanjira važniji je od posmatranja samo jedne namirnice.
Crvena kora može sadržavati nešto više pigmenata s antioksidativnim djelovanjem. Zbog toga se crvenom krompiru često pripisuje mala prednost kada je riječ o biljnim spojevima koji pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Najviše tih sastojaka može se nalaziti u kori ili neposredno ispod nje.
Ako se krompir jede s korom, potrebno ga je temeljno oprati i odstraniti sve oštećene, zelene ili proklijale dijelove. Zelen krompir i njegove klice mogu sadržavati povećane količine glikoalkaloida, pa ih ne treba koristiti. Zdrava i dobro očišćena kora može doprinijeti unosu vlakana.
Bijeli i žuti krompir također imaju svoje prednosti. Oni obezbjeđuju kalij, vitamin C i druge hranjive sastojke, a njihova mekša tekstura odgovara mnogim jelima. Iako sadrže manje određenih obojenih pigmenata, to ih ne čini bezvrijednim ili nezdravim izborom.
U krompiru se nalaze i manje količine željeza i kalcija, ali se on ne smatra glavnim izvorom ovih minerala. Osoba koja ima anemiju ne treba očekivati da će problem riješiti povećanim unosom bijelog krompira. Za takvo zdravstveno stanje potrebni su stručna procjena, raznovrsna ishrana i terapija koju preporuči ljekar.
Izbor između crvenog i bijelog krompira na kraju može zavisiti i od jela koje se priprema. Crveni je praktičan za salate i pečenje jer uglavnom ostaje čvršći, dok bijeli može biti bolji za kremasti pire. Obje vrste mogu se uklopiti u uravnoteženu ishranu ako se jedu u razumnoj količini.
Zato odgovor na pitanje koji je krompir zdraviji nije potpuno jednostavan. Crveni može ponuditi nešto više zaštitnih pigmenata u kori, dok bijeli ostaje vrijedan izvor energije, kalija i vitamina. Mnogo je korisnije mijenjati vrste i kombinovati ih s različitim povrćem nego jednu potpuno izbaciti.
Najvažnije pravilo odnosi se na pripremu. Kuhani ili pečeni krompir s malo masnoće predstavlja mnogo bolji izbor od često konzumiranog pomfrita. Kada se vodi računa o porciji, dodacima i ostatku obroka, i crveni i bijeli krompir mogu biti ukusan i hranjiv dio svakodnevnog jelovnika
