U današnjem članku vam pišemo na temu neobične upotrebe kuhinjske spužve za osvježavanje toaleta. Riječ je o jednostavnoj ideji koja može doprinijeti ugodnijem mirisu u kupatilu, ali samo ako se primijeni pažljivo i bez opasnog miješanja različitih sredstava za čišćenje.
Kupatilo je jedan od onih dijelova doma u kojem se osjećaj svježine može izgubiti veoma brzo. Vlaga, slaba ventilacija, odvodi i svakodnevno korištenje prostora utiču na pojavu neugodnih mirisa čak i kada se površine redovno održavaju. Zbog toga ljudi često kupuju mirisne gelove, sprejeve i automatske osvježivače. Ipak, na društvenim mrežama pojavio se znatno jednostavniji prijedlog koji uključuje predmet iz gotovo svake kuhinje – običnu spužvu.
Ideja ne podrazumijeva ribanje WC školjke spužvom niti njeno korištenje kao zamjenu za sredstvo za dezinfekciju. Njena uloga je potpuno drugačija. Zahvaljujući sitnim otvorima u svojoj strukturi, spužva može upiti malu količinu tečnosti i kasnije je postepeno oslobađati. U ovom triku ona služi kao jednostavan nosač mirisa koji se može postaviti na skriveno mjesto u toaletu.
Za primjenu je potrebna nova spužva koja ranije nije korištena za pranje suđa, lavaboa ili drugih površina. Na nju se može nanijeti nekoliko kapi odabranog eteričnog ulja, a zatim se stavlja u malu posudu. Takvu posudu moguće je ostaviti na polici, iza školjke ili u nekom drugom stabilnom uglu, pod uslovom da nije dostupna djeci i kućnim ljubimcima. Na taj način miris se širi postepeno, bez stalnog raspršivanja spreja po prostoriji.
Izbor mirisa uglavnom zavisi od ličnih želja. Limun i narandža mnogima daju osjećaj svježine, dok lavanda stvara nešto blažu i topliju atmosferu. Menta i eukaliptus imaju izraženiju aromu pa je dovoljna vrlo mala količina. Ruzmarin može biti zanimljiv izbor za ljude kojima odgovaraju biljni mirisi. Međutim, veća količina ne znači automatski i bolji rezultat. Previše eteričnog ulja u malom, zatvorenom prostoru može biti neprijatno i izazvati nadraženost, naročito kod osjetljivih osoba.
Na internetu se mogu pronaći verzije ovog savjeta u kojima se spužva natapa octom, blagim sredstvom za čišćenje ili različitim kombinacijama kućnih sastojaka. Upravo je tu potreban najveći oprez. Različite hemikalije ne treba spajati samo zato što svaka od njih pojedinačno služi za čišćenje. Ocat se naročito ne smije miješati s izbjeljivačem koji sadrži hlor, jer njihova reakcija može osloboditi opasne gasove. Nije preporučljivo nasumično dodavati ni druga sredstva čiji sastav i moguće međusobne reakcije nisu poznati.
Sigurnija i jednostavnija verzija zato ostaje ona sa suhom, novom spužvom i malom količinom mirisnog ulja. Ako se ipak koristi ocat, potrebno ga je držati odvojeno od drugih proizvoda i koristiti ga samo na površinama za koje je prikladan. Ocat može oštetiti pojedine materijale, uključujući prirodni kamen i određene metalne ili gumene dijelove. Prirodno porijeklo nekog sastojka ne znači da je on bezopasan u svakoj kombinaciji i na svakoj površini.
Pojedini viralni savjeti preporučuju da se pripremljena spužva ubaci direktno u vodokotlić. Takav postupak ipak može donijeti više problema nego koristi. Spužva bi se mogla pomjeriti i ometati mehanizam ispiranja, dok ulja, ocat ili druga sredstva mogu negativno djelovati na zaptivke, ventile i gumene dijelove. Popravka vodokotlića na kraju bi mogla koštati mnogo više od običnog osvježivača. Zbog toga je razumnije držati spužvu izvan njega, u posebnoj posudi iz koje ništa ne može procuriti.
Još jedna važna stvar odnosi se na higijenu same spužve. Ona odlično upija tečnost, ali upravo zbog toga može dugo ostati vlažna. Vlažna i zaprljana spužva nije nešto što bi trebalo čuvati u kupatilu sedmicama. Potrebno ju je povremeno pregledati i zamijeniti čim promijeni boju, razvije čudan miris ili postane vidljivo prljava. Ne postoji tačno vrijeme koje će važiti za svako kupatilo, jer mnogo toga zavisi od temperature, vlage i ventilacije prostora.
Stara spužva iz kuhinje nikako nije dobar način za uštedu. Na njoj mogu ostati masnoće, čestice hrane i mikroorganizmi koji se ne vide golim okom. Premještanje takvog predmeta pored WC školjke ne bi doprinijelo higijeni, bez obzira na količinu dodanog mirisa. Ugoda koju stvara aroma ne smije se zamijeniti sa stvarnom čistoćom.
Ovaj trik zato treba posmatrati samo kao dopunu redovnom održavanju. WC školjku i okolne površine i dalje treba prati odgovarajućim proizvodima, dok kupatilo treba provjetravati kad god je to moguće. Posebno je važno čistiti kvaku, tipku vodokotlića, slavinu i druga mjesta koja ukućani često dodiruju. Mirisna spužva ne uklanja nečistoću i ne može pouzdano dezinficirati prostor.
Nekada problem neugodnog mirisa uopće nije moguće riješiti osvježivačem. Ako se miris vraća neposredno nakon čišćenja, uzrok može biti isušen sifon, začepljen odvod, skrivena vlaga, naslage ili oštećena brtva oko školjke. U takvoj situaciji snažna aroma samo nakratko prekriva znak da nešto nije u redu. Mnogo je korisnije pronaći izvor problema i, ako je potrebno, pozvati vodoinstalatera.
Osim spužve, postoje i druga jednostavna rješenja. Posudica sa sodom bikarbonom može pomoći u ublažavanju dijela mirisa, a sušena lavanda ili kora citrusa mogu pružiti blagu aromu. Redovno pražnjenje kante, pranje prostirki i održavanje odvoda također prave mnogo veću razliku nego što se na prvi pogled čini. Najugodnije kupatilo nije ono u kojem se osjeti najjači parfem, nego ono koje je čisto, suho i dobro provjetreno.
