U današnjem članku vam donosimo praktičan način da prepoznate stvari koje su neprimjetno zauzele vaš životni prostor. Dom ne postaje neuredan samo zato što ga rijetko čistimo, već i zato što čuvamo predmete koji više nemaju jasnu svrhu. Kada uklonimo ono što je pokvareno, zastarjelo ili godinama nekorišteno, svakodnevni život postaje jednostavniji.
Mnogi ljudi odlažu sređivanje jer zamišljaju da ih čeka nekoliko dana napornog rada. Otvore ormar, ugledaju veliku količinu stvari i odmah izgube volju. Mnogo je lakše podijeliti posao u male zadatke i svakog dana riješiti samo jednu kategoriju.
Važno je naglasiti da oslobađanje prostora ne znači nepromišljeno bacanje svega u kontejner. Upotrebljive stvari mogu se prodati, pokloniti ili donirati, a elektronski otpad, baterije i lijekovi moraju se odlagati na predviđenim mjestima. Cilj nije stvaranje otpada, nego donošenje odluke o predmetima koji su godinama ostali zaboravljeni.
Prvo treba pregledati sve što je oštećeno toliko da više nije sigurno za upotrebu. U kuhinjama se često nalaze šolje s napuklim rubom, tanjiri kojima nedostaje dio i čaše s jedva primjetnom pukotinom. Čuvamo ih jer još izgledaju upotrebljivo, ali se pri pranju ili dodiru s vrućom tečnošću mogu dodatno oštetiti.
Slično važi za kuhinjski pribor s rasklimanim drškama i posude s ozbiljno oštećenim premazom. Predmet koji može izazvati posjekotinu ili se raspasti tokom korištenja nije vrijedan rizika. Ako ga nije moguće kvalitetno popraviti ili prenamijeniti, nema razloga vraćati ga u kuhinjski element.
Druga kategorija jesu namirnice koje mjesecima stoje u ostavi. To su otvorene vrećice bez datuma, proizvodi u oštećenoj ambalaži, začini koji su izgubili miris i hrana za koju se više niko ne sjeća kada je kupljena. Takve zalihe stvaraju lažan utisak da je kuhinja puna, iako se veliki dio sadržaja ne može ili neće upotrijebiti.
Sve proizvode treba izvaditi, pregledati i grupisati prema roku i namjeni. Ono što još može biti iskorišteno treba staviti naprijed, a pokvarene namirnice pravilno ukloniti. Ako ambalaža curi, neobično je napuhana ili se na sadržaju vide promjene, proizvod ne treba probati. Nakon čišćenja bit će lakše planirati obroke i izbjeći kupovanje onoga što već imate.
Treća stvar koju treba provjeriti nalazi se u kućnoj apoteci. Lijekovi kojima je istekao rok, bočice bez etiketa i tablete odvojene od originalne ambalaže mogu izazvati opasnu zabunu. Nije dovoljno pretpostaviti da se sjećamo čemu neki proizvod služi, posebno ako ga dugo nismo koristili.
Takve lijekove nije preporučljivo bacati u sudoper, toalet ili zajedno s običnim otpadom. U lokalnoj apoteci ili nadležnoj službi treba provjeriti gdje se mogu sigurno predati. Nakon pregleda u kućnoj apoteci trebaju ostati samo jasno označeni preparati s važećim rokom i čitljivim uputstvom.
Četvrta kategorija krije se u kupatilu i kozmetičkoj torbici. Otvorene kreme, stara šminka, osušeni lakovi i proizvodi čiji su se miris ili tekstura promijenili često se čuvaju zato što su bili skupi. Međutim, cijena koju smo nekada platili ne znači da proizvod treba koristiti i nakon što više nije prikladan.
Posebno treba obratiti pažnju na proizvode koji dolaze u dodir s očima i usnama. Ako su se promijenili, izazivaju iritaciju ili su mnogo duže otvoreni nego što preporučuje oznaka na pakovanju, treba ih ukloniti. Neotvorena i očuvana kozmetika koja vam ne odgovara može se pokloniti prije isteka roka.
Peto mjesto koje zahtijeva pažnju jeste ormar. U njemu se često nalaze komadi odjeće koji nisu obučeni godinama, ali ostaju sačuvani zbog nade da će ponovo odgovarati, osjećaja krivice zbog potrošenog novca ili uspomene na određeno životno razdoblje. Posljedica je ormar prepun stvari među kojima se teško pronalazi ono što se redovno nosi.
Odjeću je korisno podijeliti u četiri grupe: zadržati, popraviti, pokloniti i reciklirati. Komad koji je udoban, očuvan i koristi se ima opravdano mjesto u ormaru. Ako nešto zahtijeva popravku, treba odrediti rok do kojeg će biti odneseno krojaču. Bez tog roka gomila za popravljanje lako postaje samo još jedan oblik skladištenja.
Šesta kategorija su papiri. Računi, reklamni materijali, uputstva za uređaje kojih više nema i stare bilješke mogu zauzeti nekoliko ladica. Problem postaje vidljiv tek kada je potrebno brzo pronaći ugovor, medicinski nalaz ili važeću garanciju.
Dokumente treba razvrstati prema važnosti, a prije uklanjanja provjeriti koliko dugo se određena potvrda mora čuvati. Papiri koji sadrže lične, bankovne ili druge osjetljive podatke ne bi trebalo da se bacaju cijeli. Najsigurnije ih je usitniti, dok dokumente koje treba zadržati vrijedi rasporediti u označene fascikle.
Sedma grupa su kablovi i stari elektronski uređaji. U mnogim domovima postoji kutija prepuna punjača za davno odbačene telefone, neispravnih slušalica, daljinskih upravljača i baterija. Vlasnici ih ne bacaju jer misle da bi nešto moglo zatrebati, iako više ni ne znaju kojem uređaju pripadaju.
