U današnjem članku vam pišemo na temu znakova koji mogu ukazivati na rane promjene povezane s demencijom. Ponekad se sve počne sasvim tiho, kroz sitnu zaboravnost ili neobično ponašanje, zbog čega porodica često ne shvati odmah da je vrijeme za razgovor s ljekarom.
Demencija je jedno od onih zdravstvenih stanja kojih se mnogi ljudi plaše, naročito kada uđu u stariju životnu dob. Pomisao da bi osoba mogla izgubiti uspomene, samostalnost ili sposobnost prepoznavanja najbližih izaziva veliku zabrinutost. Međutim, bolest se najčešće ne pojavi preko noći. Prije izraženih problema mogu se javiti promjene koje okolina pripisuje umoru, godinama, nervozi ili običnoj rastresenosti.
Važno je odmah naglasiti da svako zaboravljanje ne znači demenciju. Čovjek može zaboraviti gdje je ostavio telefon zato što je zauzet, neispavan ili pod velikim pritiskom. Problem postaje ozbiljniji kada se takve situacije redovno ponavljaju, pogoršavaju i počnu ometati uobičajene aktivnosti. Tada više nije riječ samo o povremenoj grešci, nego o obrascu koji bi trebalo pažljivije posmatrati.
Jedna od prvih promjena može biti učestalo gubljenje ličnih stvari. Osoba sve češće traži ključeve, naočale, dokumente, novčanik ili daljinski upravljač. Predmeti se ponekad pronađu na potpuno nelogičnim mjestima, poput telefona u kuhinjskom ormariću ili ključeva među namirnicama. Posebno zabrinjava kada osoba ne može pratiti svoje prethodne korake i prisjetiti se gdje je posljednji put koristila izgubljeni predmet.
Drugi mogući znak jeste stalno ponavljanje pitanja. Osoba sasluša odgovor, ali ga ubrzo zaboravi i ponovo pita istu stvar. Može se više puta interesovati kada stiže određeni član porodice, da li je popila lijek ili šta se dogodilo prethodnog dana. Kratkoročno pamćenje tada može biti oslabljeno, dok uspomene iz mladosti ostaju veoma jasne. Zbog toga porodica ponekad ostane zbunjena jer osoba detaljno govori o događaju starom nekoliko decenija, a ne sjeća se razgovora koji je vođen prije pola sata.
Nagla promjena karaktera također može biti razlog za oprez. Neko ko je ranije bio miran, vedar i strpljiv može postati svadljiv, nepovjerljiv ili povučen. Takva osoba može početi optuživati ukućane da joj premještaju stvari ili skrivaju novac, iako se zapravo ne sjeća gdje ih je ostavila. Članovima porodice takvo ponašanje može biti veoma bolno, posebno ako ne razumiju da ono možda nije namjerno.
Promjena raspoloženja ne mora uvijek značiti da postoji neurološki problem. Na ponašanje mogu uticati tuga, usamljenost, bol, depresija ili velika životna promjena. Ipak, ako nova ličnost i neuobičajene reakcije traju duže vrijeme i pojavljuju se zajedno sa zaboravnošću, dobro je zatražiti stručno mišljenje. Porodica ne treba postavljati dijagnozu, ali ne bi trebala ni ignorisati ono što svakodnevno primjećuje.
Poteškoće u usvajanju novih informacija predstavljaju još jednu moguću promjenu. Osoba može imati problem da zapamti kratko uputstvo, nauči koristiti novi uređaj ili se prilagodi promjeni rasporeda. Posao koji je ranije savladavala nakon jednog objašnjenja sada mora ponavljati mnogo puta. Čak i kada se potrudi, informacije kao da brzo nestanu iz njenog pamćenja.
Problemi mogu postati vidljivi i pri obavljanju poznatih aktivnosti. Osoba koja je godinama pripremala isto jelo može zaboraviti pojedine sastojke ili redoslijed koraka. Može joj biti teško izračunati jednostavan račun, pravilno uzeti terapiju ili organizovati kupovinu. U nekim slučajevima može se zbuniti na dobro poznatom putu ili izgubiti osjećaj za datum i vrijeme.
Poremećaj spavanja također se može pojaviti uz kognitivne promjene. Osoba tokom dana često drijema, dok noću ustaje, luta po domu ili vjeruje da je vrijeme za svakodnevne obaveze. Nedostatak kvalitetnog sna dodatno narušava pažnju, pamćenje i raspoloženje, pa se postojeće poteškoće mogu činiti još ozbiljnijim. Međutim, budući da brojne bolesti mogu izazvati nesanicu, ni ovaj simptom samostalno ne potvrđuje demenciju.
Najvažniji trenutak može biti onaj u kojem osoba sama primijeti da više nije jednako sigurna u svoje pamćenje. Može početi zapisivati svaku obavezu, izbjegavati razgovore da drugi ne primijete njenu zbunjenost ili se povlačiti iz društva. Umjesto osuđivanja, tada joj je potrebna smirena podrška. Grube riječi i stalno ispravljanje mogu izazvati stid, ljutnju i još veću izolaciju.
Porodica može pomoći tako što će zapisivati kada su se promjene pojavile, koliko često se ponavljaju i kako utiču na svakodnevni život. Takve informacije mogu biti korisne tokom pregleda. Smetnje u pamćenju mogu imati različite uzroke, uključujući depresiju, nedostatak vitamina, poremećaje štitne žlijezde, infekcije, probleme sa spavanjem ili djelovanje određenih lijekova. Neka od tih stanja mogu se uspješno liječiti, zbog čega pregled ne treba odgađati iz straha.
Ako stručnjak utvrdi ozbiljnije kognitivne promjene, može preporučiti odgovarajuću terapiju i aktivnosti prilagođene stanju osobe. Mentalne vježbe, čitanje, razgovor, lagano kretanje i druženje mogu pomoći u očuvanju sposobnosti i osjećaja uključenosti. Važni su i redovna ishrana, dovoljno sna, kontrola krvnog pritiska i drugih hroničnih bolesti.
