U današnjem članku vam pišemo na temu povrća koje ne voli pretjerano đubrenje i može uspješno rasti u zemljištu prosječne plodnosti. Iako su svim biljkama potrebne hranjive materije, kod pojedinih kultura previše prihrane može dovesti do obilja lišća, a istovremeno smanjiti kvalitet plodova, korijena ili gomolja.
Sve veći broj ljudi odlučuje uzgajati barem dio hrane u vlastitoj bašti. Nekima je to način da dođu do svježeg povrća, dok drugi žele smanjiti zavisnost od prodavnica i biti sigurniji u porijeklo namirnica. Ipak, početak bavljenja baštovanstvom često prati uvjerenje da biljke treba što češće prihranjivati kako bi brže rasle.
Takav pristup ne donosi uvijek očekivani rezultat. Biljka kojoj se dodaje previše azota može izgledati snažno i zdravo jer stvara velike zelene listove, ali dio koji se koristi u ishrani može ostati slabije razvijen. Zbog toga obilno lišće nije uvijek znak da će i prinos biti dobar.
Tvrdnju da neko povrće raste samo uz vodu i sunce ipak ne treba shvatiti potpuno doslovno. Svakoj biljci potrebni su minerali i drugi hranjivi elementi koje uzima iz tla. Ako je zemlja sasvim iscrpljena, ni skromnije kulture neće dati zadovoljavajuće rezultate. Poenta je u tome da pojedinim biljkama često nije potrebna dodatna jaka prihrana ako je zemljište ranije pravilno pripremljeno.
Mrkva, cvekla, rotkvica, repa i paškanat prve su kulture kod kojih treba biti oprezan s đubrivom. Njihov najvažniji dio razvija se ispod zemlje, pa je potrebno stvoriti uslove u kojima korijen može slobodno rasti. Pretjerana količina azota usmjerava energiju biljke prema lišću, dok korijen ostaje manji nego što se očekivalo.
Kod mrkve i paškanata dodatni problem može biti nepravilno grananje. Svježi stajnjak i teško, zbijeno tlo mogu dovesti do razvoja krivog ili račvastog korijena. Takvo povrće i dalje može biti jestivo, ali ga je teže očistiti, a izgledom se znatno razlikuje od pravilno razvijenih primjeraka.
Korjenastom povrću više odgovara rahla i dobro drenirana zemlja nego zemljište pretrpano hranjivim materijama. Zreo kompost može se unijeti ranije i u umjerenoj količini. Važno je ukloniti kamenje i tvrde grudve koje bi mogle ometati rast korijena.
Grah i grašak imaju drugačiju prednost. Na njihovom korijenu mogu se razviti kvržice u kojima žive korisne bakterije. One učestvuju u pretvaranju azota iz zraka u oblik koji biljka može koristiti, pa ovim kulturama uglavnom nije potrebna obilna azotna prihrana.
Kada u zemlji ima previše lako dostupnog azota, grah može razviti mnogo listova i dugu stabljiku, ali manje cvjetova i mahuna. Slična pojava moguća je i kod graška. Biljka na prvi pogled izgleda odlično, ali baštovan na kraju dobije znatno manje plodova nego što je očekivao.
To ne znači da mahunarke mogu uspjeti u potpuno neplodnom tlu. Potrebni su im i drugi elementi, kao i odgovarajuća kiselost zemljišta. Ipak, u prosječno plodnoj bašti obično nije potrebno stalno dodavati đubrivo bogato azotom. Dovoljno sunca, ravnomjerna vlaga i potpora za penjačke sorte često su mnogo važniji.
Crni i bijeli luk također zahtijevaju umjerenost. Njihovi zeleni dijelovi mogu burno reagovati na obilnu prihranu i postati dugi, debeli i izrazito zeleni. Međutim, takav rast ne znači nužno da se ispod zemlje razvila kvalitetna lukovica.
Višak azota može produžiti rast lišća i odgoditi sazrijevanje. Lukovice tada mogu ostati mekše, sadržavati više vode i slabije se čuvati. Tokom skladištenja lakše su podložne truljenju, naročito ako nisu dovoljno sazrele i osušene prije spremanja.
Za luk je veoma važna dobra drenaža jer dugo zadržavanje vode oko korijena povećava mogućnost pojave bolesti. Redovno uklanjanje korova također pravi veliku razliku. Luk ima relativno plitak korijen i teško se takmiči s korovom za vlagu, svjetlost i prostor.
Salata i špinat uzgajaju se zbog listova, pa im je potreban određeni nivo plodnosti. Ipak, ni kod njih pretjerivanje nije korisno. Prebrz rast može stvoriti velike, ali mekane i vodnjikave listove koji su osjetljiviji na oštećenja i kraće ostaju svježi nakon branja.
Kod lisnatog povrća posebno su važni redovno zalijevanje i odgovarajuća temperatura. Ako salata prolazi kroz periode suše, listovi mogu postati tvrđi i gorči. Špinat pri visokim temperaturama brzo počinje stvarati cvjetnu stabljiku, što se ne može spriječiti jednostavnim dodavanjem đubriva.
