U današnjem članku vam pišemo na temu pjene za brijanje i njene neobične primjene tokom čišćenja kupatila. Iako je svi poznaju kao proizvod za njegu kože, ona može poslužiti i kao mala pomoć pri uklanjanju tragova vode, sapuna i pojedinih neugodnih mirisa.
Kupatilo je prostor u kojem se vlaga, para i prljavština pojavljuju gotovo svakodnevno. Čak i kada se redovno održava, na ogledalu se brzo vide kapljice, na slavinama ostaju bijeli tragovi, a oko umivaonika se nakupljaju ostaci sapuna. Zbog toga čišćenje ove prostorije često traje duže nego što bi ukućani željeli.
Mnogi ljudi zato vole isprobavati jednostavne kućne trikove. Posebno su zanimljivi oni za koje nije potrebno kupovati dodatne proizvode, već se koriste stvari koje se već nalaze u domu. Jedan takav savjet odnosi se na običnu pjenu za brijanje, koja se, prema iskustvima brojnih korisnika društvenih mreža, može primijeniti na pojedinim površinama u kupatilu.
Razlog zbog kojeg je pjena praktična krije se u njenoj strukturi. Za razliku od tečnih sredstava koja brzo skliznu niz uspravnu površinu, ona se zadržava na mjestu na koje je nanesena. Tako dobija nekoliko minuta da omekša lagane i svježe tragove, nakon čega ih je lakše ukloniti krpom.
Za ovaj postupak nije potrebno prekriti cijelo kupatilo debelim slojem pjene. Dovoljna je mala količina koja se nanese na zaprljano mjesto i ravnomjerno razmaže. Nakon nekoliko minuta površinu treba pažljivo obrisati vlažnom krpom, a zatim preći suhom kako ne bi ostale mrlje.
Najčešće se ovaj trik preporučuje za ogledalo. Na njemu se brzo skupljaju otisci prstiju, tragovi paste za zube i osušene kapljice vode. Mala količina pjene nanesena mekanom krpom može pomoći pri njihovom uklanjanju. Ogledalo je nakon toga potrebno dobro ispolirati suhim dijelom krpe kako bi ostalo čisto i bez mutnih linija.
Pojedini korisnici tvrde da tanak sloj pjene može nakratko smanjiti i zamagljivanje ogledala poslije tuširanja. Ipak, rezultat zavisi od sastava proizvoda i načina nanošenja. Ako se upotrijebi previše pjene ili se ona ne ukloni potpuno, ogledalo može izgledati masno i mutno, pa je umjerenost veoma važna.
Slavine i metalni držači također su površine na kojima se ovaj proizvod može pažljivo isprobati. Na njima se često vide osušene kapljice i tragovi dodirivanja. Pjena se ostavi kratko, a zatim se ukloni vlažnom krpom. Završno brisanje suhom krpom može vratiti dio sjaja i učiniti metal urednijim.
Ipak, nije realno očekivati da će pjena ukloniti tvrdokorni kamenac koji se stvarao mjesecima. Ona može pomoći kod lakših tragova, ali nije posebno sredstvo za razgradnju jakih mineralnih naslaga. Za takve probleme potrebno je koristiti proizvod koji je namijenjen uklanjanju kamenca i slijediti uputstva navedena na njegovom pakovanju.
Sličan postupak može se primijeniti na glatkim keramičkim pločicama. Na manju površinu nanese se malo pjene, ostavi nekoliko minuta i zatim obriše. Ovaj pristup može olakšati uklanjanje ostataka sapuna, ali ne bi ga trebalo odmah primjenjivati na cijelom zidu ili podu.
Svaka pjena za brijanje nema isti sastav. Neke sadrže snažne mirise, boje, ulja i druge dodatke koji mogu ostaviti trag ili različito djelovati na pojedine materijale. Zbog toga je najbolje proizvod prvo testirati na malom, skrivenom dijelu površine. Ako nakon brisanja nema promjene boje ni ljepljivog sloja, tek tada se može obraditi veće područje.
Poseban oprez potreban je kod fuga. Ako su stare, oštećene ili porozne, mogu upiti dio proizvoda i promijeniti izgled. Pjena se također ne preporučuje za prirodni kamen, neobrađeno drvo, lakirane dijelove i osjetljive premaze bez prethodne provjere. Trik koji odgovara običnoj keramici ne mora biti siguran za svaki materijal.
Pjenu ne treba nanositi ni na utičnice, električne uređaje i mjesta u koja može prodrijeti vlaga. Kupatilo već predstavlja prostor povećane vlažnosti, pa je sigurnost mnogo važnija od brzog čišćenja. Sve električne površine treba održavati prema uputstvima njihovog proizvođača.
Još jedna popularna primjena odnosi se na prostor oko WC školjke. Pjena može pomoći pri uklanjanju površinskih tragova i privremeno ostaviti prijatniji miris. Međutim, njena kozmetička namjena ne smije se zaboraviti. Ona nije napravljena za dezinfekciju i ne može pouzdano uništiti mikroorganizme.
Pjena za brijanje može učiniti da površina izgleda urednije, ali ne zamjenjuje dezinfekcijsko sredstvo. WC školjku, dasku, tipku za puštanje vode, kvake i ručke potrebno je čistiti odgovarajućim proizvodom, posebno zato što se često dodiruju rukama.
Neki ovaj trik koriste i izvan kupatila, naročito za pojedine mrlje na tapaciranom namještaju. Takva upotreba zahtijeva dodatni oprez jer pjena može ostaviti svjetliji krug, promijeniti boju tkanine ili se zadržati duboko u materijalu. Prije bilo kakvog pokušaja treba provjeriti oznaku za održavanje namještaja i proizvod isprobati na skrivenom dijelu.
Na kuhinjskim površinama koje dolaze u dodir s hranom pjena za brijanje nije najbolji prvi izbor. Ako se ipak upotrijebi na nekom manjem dijelu, njeni ostaci moraju biti potpuno uklonjeni čistom vodom. Mnogo sigurnije rješenje je sredstvo koje je jasno označeno kao pogodno za površine na kojima se priprema hrana.
Tokom čišćenja ne treba miješati pjenu s izbjeljivačem, amonijakom ili drugim hemikalijama. Kombinovanje proizvoda može izazvati nepredvidivu reakciju i stvoriti štetna isparenja. Prostoriju je dobro provjetravati, a osobe s osjetljivom kožom trebale bi nositi rukavice.
