U današnjem članku vam pišemo na temu starih običaja koji određuju šta se ne bi trebalo poklanjati potpuno prazno ili bez posebnog rituala. Najpoznatije vjerovanje odnosi se na novčanik, jer su naši preci smatrali da se uz njega mogu prenijeti poruke obilja, sreće, ali i oskudice.
Biranje poklona obično se svodi na razmišljanje o tome šta osoba voli, šta joj je potrebno i koliko novca darodavac može izdvojiti. Ipak, nekada se pažnja obraćala i na simboliku samog predmeta. Ljudi nisu vjerovali da je svaki dar samo obična stvar, nego su u njemu često vidjeli skrivenu poruku ili želju za budućnost.
Zbog toga su se pojedini predmeti poklanjali uz posebna pravila. Ona nisu nastala zato što su te stvari bile skupe ili rijetke, već zato što su bile povezane s važnim dijelovima života. Među njima su se nalazili novčanik, ogledalo, sat, nakit, nož, makaze i porodične uspomene.
Najpoznatije upozorenje odnosilo se na novčanik. Prema starom vjerovanju, novi novčanik nikada se ne bi trebao pokloniti potpuno prazan. U njega bi se prije darivanja stavila barem jedna sitna kovanica ili novčanica. Vrijednost tog novca nije bila važna, jer je njegova uloga bila prvenstveno simbolična.
Novčanik se nije posmatrao samo kao predmet u kojem se drže novac i dokumenti. On je predstavljao čovjekov rad, zaradu, sigurnost i sposobnost da brine o sebi i svojoj porodici. Prazan novčanik zato je povezivan s nedostatkom, gubitkom i finansijskim poteškoćama.
Naši stari su vjerovali da osoba koja nekome daruje prazan novčanik možda nesvjesno priziva prazninu u njegovom životu. U nekim krajevima postojalo je čak vjerovanje da darodavac na taj način drugoj osobi predaje dio vlastite finansijske sreće, dok sebi ostavlja oskudicu. Naravno, riječ je o narodnom vjerovanju za koje ne postoje naučni dokazi.
Ipak, običaj stavljanja novca u novčanik zadržao se do danas. Poštuju ga čak i mnogi ljudi koji ne vjeruju u praznovjerje. Razlog je jednostavan: novčić poklonu daje topliju poruku i pokazuje da darodavac novom vlasniku želi napredak i sigurnost.
Prvi novac pronađen u novčaniku neki ljudi ne potroše odmah. Čuvaju ga u posebnom pretincu kao simbol sretnog početka. Vjeruju da će on privlačiti novi novac i da novčanik zahvaljujući njemu nikada neće ostati sasvim prazan. Drugima je to samo lijepa uspomena na osobu od koje su dobili poklon.
Bez obzira na vjerovanje, ovaj mali gest ima emocionalnu vrijednost. Kada neko otvori poklon i unutra pronađe jednu marku, euro ili drugi sitan iznos, jasno mu je da se darodavac nije zaustavio samo na kupovini predmeta. Mislio je i na želju koja ide uz njega – da novca uvijek bude dovoljno.
Oštri predmeti također su imali posebno mjesto među poklonima. Noževi, makaze i slične stvari smatrani su simbolom razdvajanja. Ljudi su vjerovali da oštrica može metaforički presjeći prijateljstvo, ljubav ili porodičnu bliskost između onoga ko poklon daje i osobe koja ga prima.
Da bi izbjegli takvu simboliku, osmislili su jednostavan običaj. Osoba koja dobije nož ili makaze zauzvrat darodavcu preda sitnu kovanicu. Na taj način predmet se više ne smatra poklonjenim, nego simbolično kupljenim. Vjerovalo se da tako odnos ostaje sačuvan i da nema razloga za svađu ili udaljavanje.
