Oglasi - Advertisement

U današnjem članku vam pišemo na temu pripreme pečenih paprika i postupka zahvaljujući kojem se njihova kožica može ukloniti mnogo brže. Tajna je u tome da se paprike, dok su još vrele, zatvore u odgovarajuću posudu i ostave nekoliko minuta u pari.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Pripremanje zimnice jedan je od onih poslova koji u dom vraćaju poznate mirise i osjećaj tradicije. Čim se približe hladniji dani, na stolovima se pojavljuju korpe pune povrća, prazne tegle i veliki lonci, dok se u kuhinji planira šta će se sačuvati za zimu. Među nezaobilaznim namirnicama nalaze se crvene paprike, bez kojih je teško zamisliti domaći ajvar ili salatu od pečenih paprika.

Iako njihov miris tokom pečenja mnogima budi lijepe uspomene, dio koji dolazi poslije često izaziva nervozu. Paprike su vrele i veoma mekane, kožica se na pojedinim mjestima odvaja, a na drugim tvrdoglavo ostaje zalijepljena. Kada osoba počne snažno strugati, lako ošteti meso i od lijepe paprike napravi kašu.

Većina problema može se izbjeći ako se paprike pravilno obrade čim budu pečene. Nije potrebno dodavati ulje, vodu, so niti bilo koji drugi sastojak. Presudno je da se toplota i vlaga koje se već nalaze u paprikama ne izgube prerano.

Kada vrela paprika ostane na otvorenom, para iz nje brzo izlazi. Površina se suši i hladi, pa se koža ponovo priljubljuje uz meso. Zbog toga se događa da paprika koja je u rerni izgledala savršeno pečeno nakon nekoliko minuta postane teška za guljenje.

Da bi se to spriječilo, pripremljena šerpa ili duboka zdjela treba stajati pored rerne. Svaka pečena paprika odmah se prebacuje u tu posudu, nakon čega se ona ponovo zatvara. Za prekrivanje može poslužiti običan poklopac ili veliki tanjir koji dobro naliježe na rubove.

Paprike će u zatvorenoj posudi nastaviti ispuštati toplotu. Budući da para ne može brzo pobjeći, zadržava se oko njih i dodatno omekšava površinski sloj. Upravo ta kratka parna kupka omogućava da se kožica kasnije povuče prstima gotovo bez ikakvog napora.

Za manju količinu obično je dovoljno deset do petnaest minuta. Ako je posuda velika i napunjena brojnim paprikama, mogu se ostaviti nešto duže. Ne treba ih držati toliko dugo da potpuno omekšaju i počnu se raspadati, posebno ako su namijenjene za salatu ili slaganje u tegle.

Kada dođe vrijeme za čišćenje, nije dobro izvaditi sve paprike odjednom. Jedna se uzme iz posude, a ostale ponovo poklope. Tako zadržavaju toplotu i vlažnost dok čekaju na red. Posljednja će se guliti skoro jednako lako kao prva jer nije provela dugo vremena izložena zraku.

Rezultat, ipak, zavisi i od samog pečenja. Paprike koje su izvađene prerano neće se lako čistiti bez obzira na to koliko dugo stoje poklopljene. Koža treba ravnomjerno potamniti, na više mjesta dobiti tamne tragove i početi se podizati u obliku sitnih ili većih mjehurića.

Rerna se najčešće zagrijava na oko 220 stepeni. Paprike se operu, dobro osuše i slože na pleh u jednom redu. Između njih treba ostaviti dovoljno prostora kako bi topao zrak mogao kružiti. Ako se naguraju jedna preko druge, pojedini dijelovi mogu ostati nedovoljno pečeni.

Tokom pečenja potrebno ih je okretati kako bi toplota zahvatila sve strane. Tačno vrijeme nije moguće odrediti za svaku turu jer zavisi od sorte, veličine i debljine mesa. Najbolje je pratiti promjene na paprici, a ne samo minute na satu. Spremna je kada omekša i kada se koža vidljivo odvoji na većem dijelu površine.

Oguliti je treba mirnim pokretima. Može se uhvatiti za peteljku, pronaći mjesto na kojem se koža već podigla i zatim je polako povlačiti. Ako je pravilno pečena i dovoljno naparena, kožica bi trebala silaziti u velikim trakama umjesto da se kida na sitne komadiće.

Nož je najbolje koristiti samo kada je potrebno napraviti mali početni rez. Snažno struganje odnosi dio ukusnog mesa i može potpuno uništiti oblik paprike. Ako se neki dio ne odvaja, paprika se može vratiti pod poklopac kako bi je para dodatno omekšala.

Peteljku i sjemenke praktično je odstraniti tek nakon skidanja kože. Dok se paprika drži za peteljku, lakše se okreće i čisti bez cijepanja. Nakon guljenja može se otvoriti pažljivim rezom, a sjemenke ukloniti prstima ili tupom stranom noža.

Previous articleStalno vam se spava i nemate energije? Mogući razlozi i nutrijenti koji su važni za organizam
Je strastveni zaljubljenik u kulinarstvo, autor i urednik portala kuhinjica.ba, gdje svakodnevno dijeli svoje omiljene recepte, savjete i trikove za pripremu jela koja osvajaju i nepca i srca. Inspiraciju pronalazi u tradicionalnoj bosanskoj kuhinji, ali i u svjetskim gastronomskim trendovima koje rado prilagođava lokalnim ukusima. Sa godinama iskustva u pisanju o hrani, Mirza se trudi približiti kuhanje svim čitaocima – bilo da pripremaju prvu večeru ili su već iskusni domaćini. Njegovi recepti su jednostavni, praktični i uvijek s dozom ljubavi i pažnje prema detaljima. Kada ne piše ili testira nova jela, Mirza uživa u druženjima, porodičnim obrocima i istraživanju domaće gastro scene. 📧 Za kontakt i prijedloge: mirza@kuhinjica.ba