U današnjem članku vam pišemo na temu pravilnog izbora temperature za pranje veša i razloga zbog kojih program na 40 stepeni nije uvijek najbolja opcija. Mnogi komadi svakodnevne odjeće mogu se sasvim dobro oprati na 30 stepeni, čime se štede električna energija i novac, a tkanine duže zadržavaju boju i oblik.
Mašina za pranje veša danas je jedan od najvažnijih uređaja u svakom domaćinstvu. Ona štedi vrijeme, smanjuje fizički napor i omogućava da se velika količina odjeće opere uz nekoliko jednostavnih podešavanja. Ipak, veliki broj ljudi gotovo uvijek bira isti program, bez obzira na vrstu tkanine, stepen zaprljanosti ili uputstvo na etiketi.
Temperatura od 40 stepeni dugo se smatrala sigurnom sredinom. Dovoljno je visoka da ukloni većinu svakodnevne prljavštine, a istovremeno nije toliko jaka kao programi na 60 ili 90 stepeni. Zbog toga su je mnogi počeli koristiti za gotovo sve – majice, hlače, donji veš, peškire, posteljinu i osjetljive komade.
Međutim, takva navika nije uvijek potrebna. Za većinu uobičajeno zaprljane odjeće često je dovoljan program na 30 stepeni, posebno kada se koristi kvalitetan deterdžent namijenjen pranju na nižim temperaturama. Savremene mašine i sredstva za pranje napravljeni su tako da mogu uklanjati znoj, prašinu i lakše mrlje čak i kada voda nije veoma topla.
Najveća razlika između pranja na 30 i 40 stepeni vidi se u potrošnji električne energije. Mašina najveći dio energije ne troši na okretanje bubnja, već na zagrijavanje vode. Što je odabrana temperatura viša, uređaju je potrebno više struje da bi vodu doveo do željenog nivoa.
Prelazak na nižu temperaturu zato može donijeti primjetnu uštedu, naročito u domaćinstvima u kojima se veš pere nekoliko puta sedmično. Tačan iznos zavisi od modela mašine, cijene električne energije, veličine punjenja i programa koji se koristi. Iako jedna promjena možda neće odmah napraviti veliku razliku na računu, ponavljanje tokom cijele godine može imati smisla.
Pranje na 30 stepeni može biti nježnije i prema samoj odjeći. Toplija voda postepeno slabi određena vlakna, utiče na elastičnost i ubrzava ispiranje boje. Crni komadi mogu početi izgledati sivo, intenzivne nijanse postaju blijede, a odjeća poslije većeg broja pranja izgubi prvobitni oblik.
Niža temperatura posebno može odgovarati majicama, bluzama, košuljama, laganim hlačama i drugim komadima koji nisu izrazito zaprljani. Ona može pomoći da boje duže ostanu postojane, a tkanina mekša i prijatnija na dodir. Tako se odjeća duže nosi i rjeđe zamjenjuje novom.
Produžavanje njenog vijeka nije važno samo zbog kućnog budžeta. Kada se odjeća sporije uništava, stvara se manje tekstilnog otpada. Svaki komad koji ostane upotrebljiv još jednu sezonu znači da se nova stvar ne mora odmah kupiti, a stara završiti u smeću.
Mnogi i dalje vjeruju da hladnija voda ne može dovoljno dobro očistiti tkaninu. Takvo mišljenje djelimično potiče iz vremena kada deterdženti i mašine nisu bili razvijeni kao danas. Moderni deterdženti često sadrže enzime koji pomažu u razgradnji masnih, proteinskih i drugih mrlja i na nižim temperaturama.
Važno je, ipak, odabrati odgovarajuću količinu deterdženta. Ako ga se stavi premalo, veš možda neće biti dobro opran. Ako ga se koristi previše, ostatak sredstva može ostati u vlaknima, stvarati neugodan miris i dodatno opteretiti mašinu. Veća količina deterdženta ne znači automatski čistiju odjeću.
Dobar rezultat zavisi i od punjenja bubnja. Kada je mašina prepuna, odjeća se ne može slobodno kretati, voda i deterdžent teže prolaze između komada, a mrlje ostaju nedovoljno obrađene. Praktično pravilo je da nakon punjenja iznad veša ostane dovoljno prostora da se ruka može normalno provući.
Tvrdokorne mrlje najbolje je tretirati prije pokretanja programa. Tragovi ulja, šminke, trave, krvi ili hrane neće uvijek nestati samo povećavanjem temperature. Ponekad toplota čak može učvrstiti određene mrlje. Zbog toga je pametnije koristiti odgovarajuće sredstvo za prethodnu obradu i slijediti uputstvo za konkretnu vrstu tkanine.
Program na 30 stepeni, ipak, nije pravi izbor u svakoj situaciji. Peškiri, posteljina, krpe za čišćenje i veoma zaprljan veš ponekad zahtijevaju višu temperaturu, ako to etiketa dozvoljava. Isto može važiti kada je neko u domaćinstvu bolestan, kada se pere odjeća osobe s oslabljenim imunitetom ili kada je potrebna pojačana higijena.
Najvažnije je uvijek provjeriti oznake na etiketi. Neki materijali podnose 60 stepeni, dok se drugi mogu skupiti, deformisati ili oštetiti već na 40. Vuna, svila, čipka i osjetljivi sintetički materijali obično zahtijevaju nježnije programe, nižu temperaturu i posebna sredstva.
Eko-programi predstavljaju još jednu korisnu mogućnost. Oni često peru duže, ali koriste manje vode i energije. Duži ciklus može djelovati nelogično, ali uređaj kroz produženo vrijeme nadoknađuje nižu temperaturu i manju potrošnju. Zato trajanje programa samo po sebi ne pokazuje koliko će električne energije mašina potrošiti.
Povremeno treba očistiti i samu mašinu. Često pranje isključivo na niskim temperaturama može doprinijeti nakupljanju ostataka deterdženta, omekšivača i nečistoće u bubnju, ladici i gumenoj brtvi. Zbog toga treba redovno brisati dostupne dijelove, čistiti filter i pokretati program održavanja prema uputstvu proizvođača.
Dakle, nije potrebno potpuno izbaciti pranje na 40 stepeni. Problem nastaje kada se ta temperatura koristi automatski za svaki komad odjeće. Za lagano i uobičajeno zaprljan veš program na 30 stepeni često predstavlja praktičniji izbor, dok se više temperature mogu sačuvati za situacije u kojima su zaista potrebne.
