U današnjem članku vam pišemo na temu ponašanja koja kod nekih ljudi mogu izazvati sumnju da iza prijatnog i šarmantnog nastupa postoji mnogo složenija ličnost. Neko može djelovati duhovito, druželjubivo i veoma uvjerljivo, ali pravi karakter se mnogo češće vidi tek kada dođu problemi, granice i situacije u kojima više nema koristi od glume.
Ljudi često očekuju da će osoba sa izrazito problematičnim obrascima ponašanja izgledati hladno, nepristupačno ili čak zastrašujuće. U stvarnosti to vrlo često nije tako. Upravo suprotno, neko može ostaviti izuzetno dobar prvi utisak, lako započeti razgovor i veoma brzo steći povjerenje drugih.
Zbog toga prvi utisak nije dovoljan da bi se procijenio nečiji karakter.Pojam psihopatije danas se koristi veoma olako. Nekada je dovoljno da neko bude bezobrazan, sebičan ili manipulativan pa da odmah dobije tu etiketu. Međutim, stvari su mnogo složenije.
Nijedna ozbiljna procjena ne može se napraviti nakon pet minuta razgovora, nekoliko poruka ili jednog konflikta. Ponašanje treba posmatrati kroz vrijeme i u različitim situacijama.
Jedna od stvari koja može biti posebno zbunjujuća jeste površinski šarm.
Takva osoba zna kako da se predstavi. Lako pronalazi teme za razgovor, djeluje zainteresovano, često zna komplimentima pridobiti druge i može ostaviti utisak nekoga ko se savršeno snalazi među ljudima.
Problem počinje onda kada se šarm koristi isključivo kao sredstvo za dobijanje koristi.
Na primjer, osoba je veoma ljubazna prema nekome dok od njega nešto želi, ali čim dobije ono što joj treba, ponašanje se potpuno promijeni. Može postati hladna, distancirana ili čak neprijatna.
Takva nagla promjena često ostavlja drugu stranu zbunjenom.
Ponekad se ljudi tada pitaju da li su oni nešto pogriješili, iako je zapravo riječ o obrascu u kojem se pažnja daje samo dok postoji korist.
Drugi znak za oprez može biti način na koji neko reaguje na odgovornost.
Svi ljudi griješe. Razlika je u tome šta rade nakon greške.
Neko će priznati da je pogriješio, pokušati ispraviti štetu i promijeniti ponašanje. Druga osoba će odmah tražiti krivca, izmišljati opravdanja ili pokušavati uvjeriti druge da problem uopšte nije postojao.
Stalno odbijanje odgovornosti može biti mnogo važniji znak od bilo kakvog šarma.
Takve osobe ponekad izuzetno vješto okreću priču u svoju korist.
Kada nekoga povrijede, tema vrlo brzo postane to kako je njima bilo teško. Kada ih neko suoči sa laži, razgovor se može pretvoriti u optuživanje osobe koja je laž primijetila.
Na kraju se druga strana može osjećati kao da mora da se izvinjava, iako je upravo ona bila povrijeđena.
U tome se često nalazi jedan od najtežih oblika manipulacije.
Osoba više ne zna da li može vjerovati vlastitim osjećajima.
Još jedna stvar koju vrijedi posmatrati jeste odnos prema granicama.
Ako neko kaže da mu određeno ponašanje smeta, zdrava reakcija jeste razgovor i poštovanje te granice.
Problem nastaje kada osoba granice vidi kao izazov.
Može ih stalno testirati, namjerno prelaziti ili pokušavati da drugu osobu ubijedi kako su njena očekivanja pretjerana.
Način na koji neko reaguje na riječ „ne“ često govori mnogo više nego način na koji se ponaša kada dobija sve što želi.
Tu se veoma brzo može pokazati poštovanje ili njegov nedostatak.
Neko može biti najšarmantnija osoba u prostoriji sve dok situacija ide u njegovu korist. Kada naiđe na odbijanje, slika se može potpuno promijeniti.
Pojavljuju se ljutnja, ponižavanje ili pokušaji zastrašivanja.
Naravno, jedna burna reakcija ne znači automatski da neko ima poremećaj ličnosti. Svi ljudi ponekad izgube strpljenje.
Važan je obrazac.
Ako se isto ponašanje ponavlja iznova i uvijek ima isti cilj – kontrolu druge osobe – tada postoji razlog za ozbiljan oprez.
Empatija je još jedan važan dio cijele slike.
Neki ljudi savršeno razumiju šta druga osoba osjeća, ali to znanje koriste da bi njome lakše upravljali.
Zato nije dovoljno gledati da li neko zna reći „žao mi je“.
Mnogo je važnije pogledati šta se događa poslije tih riječi.
Ako se ista povreda stalno ponavlja, izvinjenje nema veliku vrijednost.
Pravo kajanje obično prati promjena ponašanja.
Kada promjene nema, druga osoba može s vremenom početi osjećati da sluša samo dobro uvježbane rečenice.
Važno je posmatrati i kako se neko ponaša prema ljudima od kojih ništa ne može dobiti.
Prema šefu, partneru ili osobi koju želi impresionirati može biti izuzetno ljubazan.
Ali prema konobaru, radniku, starijoj osobi ili nekome ko nema nikakav uticaj može pokazati potpuno drugačije lice.
Upravo ti mali trenuci nekada otkrivaju mnogo više od velikih riječi.
Karakter se često najbolje vidi onda kada osoba nema potrebu da ostavi dobar utisak.
Još jedan obrazac koji može biti veoma iscrpljujući jeste stvaranje osjećaja krivice.
Osoba može pokušavati da dobije ono što želi tako što će drugu stranu uvjeriti da je sebična, nezahvalna ili loša ako ne pristane.
Takav pritisak može postati toliko čest da druga osoba počne popuštati samo da izbjegne sukob.
To je posebno opasno u partnerskim odnosima.
Vremenom se može dogoditi da jedna osoba potpuno izgubi osjećaj za vlastite granice.
Počinje razmišljati šta će druga strana reći, kako će reagovati i šta treba uraditi da ne izazove novi konflikt.
Kada odnos postane prostor stalnog opreza, to je znak da nešto ozbiljno nije u redu.
Psihopatija se često povezuje i sa manjkom iskrenog kajanja i empatije, ali to nisu stvari koje obična osoba treba pokušavati dijagnosticirati.
Mnogo je korisnije posmatrati konkretno ponašanje.
Da li neko stalno laže?
Da li koristi druge ljude?
Da li mu je potpuno svejedno kada nekoga povrijedi?
Da li poštuje tuđe granice?
Ne etiketa.
Još jedna važna stvar jeste slušati vlastiti osjećaj nelagode.
Nekada osoba ne zna objasniti šta joj tačno smeta, ali stalno osjeća da nešto nije kako treba.
