Oglasi - Advertisement

U današnjem članku pišemo o tome kako prepoznati ponašanje muža koji više ne voli svoju ženu, prema tvrdnjama ruske psihologinje Ane Kirjanove. Proćitajte

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U savremenim vezama, emocionalna povezanost i međusobno razumijevanje ključni su faktori za očuvanje stabilnosti i sreće.

Ipak, ponekad je teško primetiti znakove koji ukazuju na to da ljubav polako opada. Kirjanova istražuje suptilne promene u ponašanju koje mogu biti signal da odnos ulazi u fazu emocionalne distanciranosti.

Jedan od najsvježijih pokazatelja da muž više nije zaljubljen je nema fizičke pažnje. U zdravim vezama, fizički kontakt poput zagrljaja, poljubaca ili čak dodira dok razgovarate igra važnu ulogu u održavanju emocionalne povezanosti. Ako muž prestane inicirati ove geste, to je često znak da su se emotivne niti počele kidati. Prema Kirjanovoj, kada partner više ne pokazuje interes za fizičku bliskost, to može izazvati osjećaj usamljenosti, čak i kada su oba partnera fizički prisutna jedno drugom.

  • Takođe, neinteresovanje za partnerov život može biti alarmantan znak. Ako muž prestane pokazivati interesovanje za dnevne aktivnosti svoje žene, njene misli ili emocije, to može biti signal da je emocionalno udaljen. Kirjanova naglašava da u zdravim vezama oba partnera trebaju biti uključeni u svakodnevni život onog drugog, dijeleći radosti i brige. Ako ta povezanost nestane, žena se može osjećati kao da živi sa nekim tko je tu samo fizički, dok su svi emocionalni mostovi izbrisani.

Dobar indikator da ljubav u vezi slabi je i nedostatak uzajamne podrške. Kada se žena nađe u teškom periodu, poput bolesti ili životnih izazova, a muž ne pokazuje želju da bude tu za nju, to može stvoriti duboku emotivnu prazninu. Kirjanova objašnjava da u svakom odnosu, kada jedan partner osjeća da se drugi povlači u teškim vremenima, dolazi do velike emocionalne nezadovoljštine. Takva situacija može izazvati osjećaj izolacije i frustracije, jer se žena osjeća kao da mora nositi cijeli teret života bez ikakve pomoći ili podrške.

  • Nadalje, kritike i nedostatak ohrabrenja također ukazuju na pad ljubavi. Ako muž ne pruža odobravanje ženinim odlukama ili stalno kritikuje njene postupke, to može poljuljati njen samopouzdanje. Kirjanova objašnjava da u zdravim odnosima, oba partnera trebaju biti oslonac jedno drugome, podstičući jedni druge da rastu i razvijaju se. U suprotnom, kontinuirane kritike mogu izazvati osjećaj nesigurnosti i gubitka unutrašnje snage.

  • Još jedna značajna stvar o kojoj Kirjanova piše jeste da ljudi često pogrešno tumače znakove ljubavi. Mnogi partneri veruju da se ljubav dokazuje kroz neprestane potvrde ili pohvale. Ako žena mora stalno postavljati pitanja poput: „Da li me voliš?“ ili „Da li te privlačim?“, to može stvoriti atmosferu nesigurnosti i tjeskobe. Ljubav koja se mora neprestano dokazivati često nije stabilna, a umesto da pruža sigurnost, ona izaziva emocionalnu nestabilnost.

Za prevazilaženje ovih problema, psihologinja savetuje da je važno raditi na emocionalnoj nezavisnosti i samopouzdanju. Svaka osoba treba da bude sigurna u svoje vrednosti, čak i u vezi, kako bi izbegla postavljanje uslovljenih očekivanja prema partneru. Takođe, otvorena komunikacija i postavljanje zdravih granica u vezi mogu pomoći u obnovi međusobne povezanosti. Kirjanova podseća da je ponekad korisno potražiti pomoć stručnjaka kako bi se problemi u vezi rešavali kroz terapeutske razgovore.

  • Na kraju, ljubav bi u zdravoj vezi trebala biti uzajamna i ravnotežna. Ako u odnosu postoji osjećaj da je ljubav jednosmjerna ili da se neprestano mora dokazivati, to može biti znak da je vreme da se preispita kvalitet veze. Otvoreni razgovori, uzajamno poštovanje i podsticanje emocionalnog razvoja obojice partnera ključ su za održavanje snažne i stabilne veze. Ako se osjećate zapostavljeno ili nesigurno, razgovor sa prijateljima, ili stručnjakom, može vam pomoći da razjasnite svoja osećanja i donosite informirane odluke o svom odnosu.