U današnjem članku vam pišemo na temu jednog dijela kupusa koji većina domaćica baca, iako se može iskoristiti za pripremu ukusnih jela. Riječ je o tvrdoj sredini glavice kupusa, koju mnogi smatraju beskorisnom i uklanjaju čim počnu pripremati salatu ili sarmu. Ipak, ovaj često zanemareni dio povrća može biti prijatnog okusa i predstavljati koristan dodatak svakodnevnoj ishrani, pod uslovom da je svjež i pravilno pripremljen.
Kupus je jedna od najpoznatijih namirnica u domaćoj kuhinji, a posebno je popularan tokom jeseni i zime. Od njega se pripremaju različita tradicionalna jela, počevši od sarme i kiselog kupusa pa sve do svježih salata, čorbi i variva. Međutim, gotovo svaka domaćica ima naviku da prilikom čišćenja glavice ukloni njen tvrdi središnji dio i odmah ga baci. Takav postupak mnogima djeluje sasvim prirodno jer je sredina kupusa čvršća od listova i na prvi pogled ne izgleda naročito ukusno.
Malo ljudi zna da se ispod tvrdog vanjskog sloja često nalazi sočna unutrašnjost koja ima blag i pomalo slatkast okus. Posebno kod mladog kupusa ovaj dio može biti prijatno hrskav i pogodan za konzumiranje. Kod starijih glavica potrebno je nešto više pažnje jer njihova sredina može postati vlaknasta i drvenasta. Ipak, to ne znači da je svaki takav komad potrebno automatski odbaciti.
Dio koji se često naziva korijenom kupusa zapravo nije pravi korijen biljke. Riječ je o čvrstom dijelu stabljike koji se nalazi u sredini glavice, a poznat je i kao kocen. Oko njega rastu listovi koji formiraju prepoznatljiv oblik kupusa. Zbog svoje strukture ovaj dio zahtijeva malo drugačiju pripremu, ali se može koristiti u mnogim jelima koja se svakodnevno nalaze na porodičnom stolu.
Prije bilo kakve pripreme važno je pravilno očistiti sredinu kupusa. Najprije se odstranjuje donji, osušeni završetak, a zatim se nožem ili gulilicom uklanja tvrdi vanjski sloj. Nakon toga potrebno je pregledati unutrašnjost i dobro je oprati. Za jelo se koriste samo zdravi i svježi dijelovi, bez neugodnog mirisa, sluzave površine ili znakova truljenja. Ako je preostali dio dovoljno mekan, može se odmah narendati ili narezati na tanke komadiće.
Jedan od najjednostavnijih načina iskorištavanja jeste priprema svježe salate. Očišćena sredina može se sitno izrendati i pomiješati s listovima kupusa, mrkvom ili drugim povrćem. Malo soli, ulja i limunovog soka dovoljno je da se dobije ukusan prilog uz ručak. Za one koji vole drugačije kombinacije može se dodati i narendana jabuka, koja salati daje dodatnu svježinu i blagu slatkoću.
Posebno zanimljiva mogućnost jeste priprema kremaste salate s jogurtom i senfom. Kada se sitno narendani kupus pomiješa s ovim sastojcima i malo limunovog soka, dobija se osvježavajući dodatak različitim jelima. Važno je samo da sredina nije previše tvrda jer bi u tom slučaju salata mogla biti neugodna za žvakanje. Tvrđi komadi mnogo su pogodniji za kuhanje.
Upravo se u toplim jelima ovaj zanemareni dio kupusa može veoma dobro iskoristiti. Sitno nasjeckana sredina može se dodati povrtnim čorbama zajedno s krompirom, mrkvom, lukom i celerom. Budući da je čvršća od listova, najbolje ju je staviti u šerpu na početku kuhanja. Tako će imati dovoljno vremena da omekša i sjedini se s ostalim sastojcima.
Kupusova sredina može se koristiti i u pripremi graha, leće ili različitih gustih variva. Osim što se na taj način smanjuje količina otpada, jelo dobija dodatnu količinu povrća. Za ljubitelje kremastih supa zanimljiva je kombinacija kupusa, krompira i praziluka, koji se nakon kuhanja mogu usitniti štapnim mikserom. Uz malo bibera, peršuna i drugih začina dobija se jednostavan obrok prijatnog okusa.
Još jedna praktična mogućnost jeste priprema ovog dijela kupusa u tavi. Očišćena sredina nareže se na tanke trakice, a zatim se dinsta na malo ulja zajedno s lukom. Kada počne omekšavati, može se dodati nekoliko kašika vode i poklopiti posuda. Pred kraj pripreme dodaju se bijeli luk, biber i začini prema želji. Uz mrkvu, gljive ili papriku dobija se ukusan prilog koji se može poslužiti uz rižu, krompir ili meso.
