Oglasi - Advertisement

U današnjem članku vam pišemo na temu kako se nositi s bezobraznim ljudima koji svojim riječima i ponašanjem pokušavaju povrijediti ili poniziti druge. Mnogi se u takvim situacijama zbune i ne znaju šta odgovoriti, ali postoji nekoliko jednostavnih načina da se zaštite, sačuvaju svoje dostojanstvo i pokažu da ne dozvoljavaju nepoštovanje.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Gotovo svaka osoba barem jednom u životu susrela se s nekim ko je svojim ponašanjem prešao granicu pristojnosti. Nekada je riječ o kolegi na poslu, nekada o članu porodice, komšiji ili potpunom neznancu. Bezobrazluk se može pojaviti kroz uvrede, podsmijeh, neugodne komentare ili pokušaje ponižavanja pred drugim ljudima.

U takvim trenucima mnogi odluče prešutjeti ono što ih je povrijedilo. Neki to rade zato što ne žele svađu, dok drugi jednostavno ne pronađu odgovarajuće riječi. Međutim, stalno prešućivanje neugodnog ponašanja može dovesti do osjećaja bespomoćnosti i narušavanja samopouzdanja.

Važno je razumjeti da pristojnost ne znači kako osoba mora prihvatiti svaku uvredu. Postavljanje granica ne predstavlja nepristojnost, nego način očuvanja vlastitog dostojanstva.

Jedan od najdjelotvornijih načina reagovanja jeste mirno i jasno pokazati da određeni način komunikacije nije prihvatljiv. Umjesto povišenog tona, osoba može jednostavno poručiti da ne želi razgovarati dok joj se neko obraća s nepoštovanjem.

Takav odgovor ne sadrži prijetnje ni vrijeđanje, ali drugoj strani daje do znanja da njeno ponašanje ima granice.

Ljudi koji namjerno provociraju često očekuju burnu reakciju. Kada druga osoba počne vikati ili se opravdavati, rasprava se može dodatno zakomplikovati. Smirenost zato ponekad predstavlja mnogo snažniji odgovor od ljutnje.

Drugi koristan način jeste postavljanje pitanja kojim se druga osoba podstiče da razmisli kako bi se osjećala da se neko prema njoj ponaša jednako nepristojno.

Pitanje poput „Kako bi se ti osjećao da neko tako razgovara s tobom?“ može skrenuti pažnju na nepravednost određenog postupka.

Naravno, neće svaka osoba zbog toga promijeniti ponašanje. Ipak, takvo pitanje omogućava da se izrazi neslaganje bez dodatnog vrijeđanja.

Treći način posebno je koristan kada razgovor postane napet. Umjesto nastavljanja besmislene rasprave, osoba može predložiti da se razgovor nastavi kada se obje strane smire.

Na taj način pokazuje da nije protiv rješavanja problema, nego protiv komunikacije u kojoj dominiraju uvrede i ljutnja.

Odbijanje razgovora u trenutku kada druga strana viče nije znak slabosti, već pokušaj da se spriječi nepotreban sukob.

Ponekad, međutim, najbolji odgovor ne podrazumijeva nikakve riječi.

Kratka tišina, miran izraz lica i odsustvo burne reakcije mogu pokazati da provokacija nije postigla željeni cilj. Takav pristup posebno može biti koristan kada neko namjerno pokušava izazvati neprijatnost pred drugim ljudima.

Ipak, važno je procijeniti situaciju. Ako postoji opasnost od agresivnog ponašanja, udaljavanje je mnogo sigurnije od pokušaja dokazivanja vlastite smirenosti.

Još jedna važna poruka odnosi se na međusobno poštovanje.

Zdrav razgovor moguć je samo kada obje strane prihvataju osnovna pravila pristojne komunikacije. Osoba zato može jasno naglasiti da je spremna saslušati drugačije mišljenje, ali da očekuje jednako poštovanje zauzvrat.

Ovakav pristup može biti posebno značajan u porodičnim odnosima, gdje se neprijatni komentari ponekad opravdavaju bliskošću.

Činjenica da je neko član porodice ne znači da ima pravo stalno ponižavati druge. Isto važi za prijatelje, kolege i poznanike.

Posebno neugodne situacije nastaju kada neko koristi sarkazam ili ismijavanje kako bi drugu osobu osramotio pred društvom.

Umjesto uzvraćanja istom mjerom, moguće je mirno ukazati na to da komentar djeluje kao pokušaj povređivanja.

Kada se pažnja usmjeri na samo nepristojno ponašanje, umjesto na osobu koja je napadnuta, razgovor može dobiti drugačiji tok.

Važno je, ipak, izbjegavati odgovore čiji je jedini cilj dodatno posramiti drugu stranu.

Jedan od najvažnijih načina zaštite samopouzdanja jeste razumijevanje da tuđe uvrede ne određuju nečiju stvarnu vrijednost.

Ljudi ponekad izgovaraju ružne riječi zbog vlastitog nezadovoljstva, ljutnje ili želje za kontrolom. Međutim, ne treba automatski pretpostavljati da svaki neugodan komentar proizlazi iz nesigurnosti.

Ono što je važno jeste da tuđe negativno mišljenje ne mora postati način na koji osoba posmatra samu sebe.

Posebno je korisno razviti sposobnost razlikovanja konstruktivne kritike od vrijeđanja. Kritika može pomoći čovjeku da prepozna grešku, dok ponižavanje uglavnom ne pruža koristan način za rješavanje problema.

U poslovnom okruženju često je potrebno jasno postaviti granice bez izazivanja dodatnih sukoba.

Kada kolega ili nadređeni koristi nepristojan ton, osoba može objasniti da želi razgovarati o konkretnom problemu, ali ne prihvata uvrede.

Mirno postavljanje granica pokazuje profesionalnost i samopoštovanje, naročito kada se neprijatne situacije ponavljaju.

Ako takvo ponašanje postane učestalo, korisno je zabilježiti šta se dogodilo i, prema potrebi, obratiti se odgovornoj osobi.

Još jedan način reagovanja jeste pokazivanje spremnosti za razgovor, ali samo pod uslovom da komunikacija ostane pristojna.

Time se drugoj strani ostavlja mogućnost da promijeni ton i nastavi razgovor na normalan način.

Ovaj pristup posebno je koristan kada se iza nepristojnog ponašanja nalazi stvaran problem koji ipak treba riješiti.

Cilj nije prekinuti svaki neugodan razgovor, nego spriječiti da neslaganje preraste u ponižavanje.

Posljednji važan odgovor odnosi se na unutrašnju sigurnost. Osoba koja poznaje svoje vrijednosti ne mora stalno dokazivati drugima da zaslužuje poštovanje.

Kada neko izgovori uvredu, korisno je podsjetiti se da jedna neugodna rečenica ne može poništiti nečiji trud, karakter ili životna postignuća.

Takav način razmišljanja može pomoći u očuvanju emocionalne ravnoteže.

Ipak, postoje situacije u kojima nijedna smirena rečenica neće promijeniti ponašanje druge osobe. Neki ljudi nastavljaju provocirati bez obzira na pokušaje pristojnog razgovora.

Tada je udaljavanje iz neprijatne situacije često najbolji način zaštite vlastitog mira.

Niko nije dužan beskonačno učestvovati u razgovorima koji ga iscrpljuju ili ponižavaju.

Važno je također ne zamijeniti samopouzdanje potrebom za osvetom. Uzvraćanje uvredama može donijeti trenutno zadovoljstvo, ali često samo produžava sukob.

Mnogo korisnije može biti jasno izraziti vlastiti stav, odrediti granicu i odlučiti kada razgovor više nema smisla.

Prava snaga ne ogleda se u tome ko će izgovoriti težu uvredu, nego u sposobnosti da čovjek zaštiti svoje dostojanstvo bez nepotrebne agresije.